Autor: Kruno

Hodam okolo i promatram «ugašene» ljude, prazne poglede i
izgubljene nade.

Ego uvlači i prožima, sakriva nas od nas samih.

Borimo se protiv drugih, a borbe su u nama, u mislima…

Kako prepoznati sebe iza svega, kako pronaći ono što se zove Ja?

Živimo prije i živimo kasnije, ali rijetko uistinu da živimo.

Tražimo nešto više, a Više je u nama.

U nama je veličina.

Leži upisana u podsvijest, davno zaboravljena i čeka.

Probudi se prijatelju i vidjet ćeš da ne moraš putovati
da bi stigao.

24/01/2011 Kruno

Još kada sam bila dijete bila sam tako sigurna da mogu promijeniti svijet, da svaki pojedinac svojim odlukama utječe na svijet kakav imamo i kad bi baš svatko od nas mislio na druge, na društvo, na biljke i životinje svijet bi bio svakim danim sve bolji i život na Zemlji bio bi sve ljepši. Što se desilo? Desila se rečenica „Ne možemo mi tu ništa“. Oni neki utječu na svijet, mi nemamo izbora, politika, korporacije, korupcije.. Kada svi kažu „Ne možemo mi tu ništa!“ i ne učine baš ništa i rade kompromise na račun svojeg zdravlja, kako mogu biti dobro, kako svijet može biti bolji? A kad bi svi dozvolili sebi da osjete da su dio cjeline, da nisu sami i da utječemo jedni druge i rekli “Možemo mijenjati svijet“ prilično sam sigurna da bi većina odabrala svijetlu stranu i svijet bi bio bolji. Kao što neki kažu, svaki dan odlučujemo kojeg vuka u sebi hranimo i taj je sve jači. Pitanje je koliko je dobar za nas i za svijet u kojem živimo.

Nekad davno, kada novac nije postojao, živio je jedan poljoprivrednik, uzgajao je kukuruz, recimo da se zvao Ivan. Njegova susjeda zvala se Marija i imala je farmu kokoši. Ivan je volio jesti jaja i piletinu na razne načine, ali nije imao svoju perad pa nije imao ni jaja ni meso. Marija je volila peći kukuruznii kruh i htjela je svoje kokoši hraniti s kukuruzom, ali nije imala polje za uzgoj kukuruza. Tako su se Ivan i Marija dogovorili za razmjenu dobara, Ivan je Mariji davao kukuruz u zamjenu za jaja i meso.
Kada su Ivan i Marija razmjenjivali svoja dobra, mjerilo za razmjenu vjerojatno je bila potreba i procjena prema vlastitim mogućnostima.
Isto je bilo s uslugama. Marija je znala šivati odjeću, ali nije znala sama raditi popravke po farmi. Ivan je znao sve sam popravljati, ali nije znao šivati odjeću pa su se vrlo lako dogovorili i oko ove razmjene, bez razmišljanja o cijeni po satu za šivanje ili popravke.
Novac je omogućio raznolikost i brzu dostupnost svih vrsta roba i usluga, ali se danas gotovo ništa ne vrednuje prema realnoj potrebi i mogućnostima, nego prema tržišnoj cijeni sata ili kilograma.
Bioenergija po metodi Zdenka Domančiča nema tržišnu cijenu i licencirani terapeuti nemaju cjenik. Ne određuje se cijena prema bolesti niti prema vremenu koje je potrebno za neku terapiju.
Kako je nekim ljudima teško prihvatiti da nema fiksne cijenu, bilo je prijedloga da se terapija bioenergijom naplaćuje ovisno o vremenu koliko se radi terapija po pacijentu, da se odredi tržišna cijena satnice. Međutim, oni kojima je potrebna možda i nešto duža terapija od prosječnog trajanja terapije vrlo vjerojatno ne mogu ni raditi ništa, a kamoli zarađivati novce. Da li to znači da upravo oni koji nisu u stanju raditi i zaraditi novce moraju zdravlje platiti najviše? Usluga terapije bioenergijom po metodi Zdenka Domančiča nema tržišnu cijenu, a također zdravlje ne bi trebalo imati tržišnu cijenu.
Prema kodeksu Bioterapije po metodi Zdenka Domančiča svaki terapeut se obavezuje da neće postavljati cijenu.
Možete se zahvaliti terapeutu prema zadovoljstvu s terapijom i mogućnostima.

Liječenje bioenergijom neki će odbiti zbog straha da rade nešto što nije prihvatljivo od strane religije.
Nepobitna je činjenica da je Bioterapija po metodi Zdenka Domančiča znanstveno dokazana metoda prirodnog liječenja, te ne utječe na bilo kakav način na duhovnost ili vjerska opredjeljenja osobe koja prima terapiju.
Danas postoji mnogo religija i još više tumačenja religija pa je zapravo i teško pronaći jedan stav ili mišljenje. Na mnogim internet stranicama raspravlja se o tom pitanju, a za one koji žele pročitati pozitivan stav prilažemo pismo nadbiskupa Boleslawa Pylaka, koje se nalazi na poveznici:

pismo nadbiskupa

Liječenje bioenergijom većina ljudi smatra čudom. Međutim, liječenje bioenergijom jedan je od načina prirodnog liječenja, uz pomoć alata koje svatko dobije rođenjem, ali ovaj alat ne koristi i ne razvija. Najstariji narodi ovog svijeta koristili su liječenje bioenergijom i prenosili svoje učenje s generacije na generaciju. Neki će možda biti razočarani što ovo nije čudo. U procesu ljudskog ozdravljenja ne postoji čarobni štapić, već sve ima svoje zakonitosti. Svatko bi volio da se sve zdravstvene poteškoće, koje su možda nastajale godinama, uklone jednim dodirom bioterapeuta. Da ovakva čuda postoje nitko ne bi prihvatio odgovornost za svoje zdravlje, odnosno bolest. Bolest je informacija koju nam tijelo šalje i govori nam da radimo nešto što nije u skladu s nama samima, odnosno da nemamo već duže vrijeme vlastite emocije pod kontrolom. Najčešće toga nismo ni svjesni pa se iz tog razloga fokusiramo samo na to kako maknuti posljedicu, odnosno bolesti. Time skrećemo pogled s uzroka i omogućujemo ponavljanje istih zdravstvenih problema, koje smo već jednom možda i riješili.
Treba vam čudo? Planet Zemlja je elipsastog oblika, stoji negdje u svemiru za kojeg ne znamo ni gdje počinje ni gdje završava i da li ima svoj početak i kraj. Ograničavamo se znanjima koja se tiskaju u školskim udžbenicima i znanstvenim biltenima. To što neki znanstvenici ne znaju objasniti neke pojave i prirodne procese, ne znači da ne postoje.
Je li čudo to što iz zrna pšenice naraste stabljika i ona daje novo sjeme iz kojeg će narasti nova stabljika?
Mnogo toga ne razumijemo o našem tijelu, ali sigurno je da nas tijelo razumije i sluša svaku misao i emociju koju odašiljemo svaki trenutak.
Isto tako neosporno je da terapija bioenergijom daje dobre rezultate u liječenju, a na nama je da ju koristimo.

Psihokineza je sposobnost pomicanja ljudi bez fizičkog kontakta. Svi ljudi imaju tu sposobnost, ali ju svi ne koriste.
Kao jedna od tehnika Bioterapije po metodi Zdenka Domančića®, psihokineza služi kao demonstracija bioenergetskog polja kojeg ima svaka osoba.
Tijekom psihokineze pacijent se može pomicati bez svoje volje, pri čemu bioenergetsko polje terapeuta pomiče oslabljeno bioenergetsko polje pacijenta.
Terapeut Bioterapije po metodi Zdenka Domančića® može raditi psihokinezu i na daljinu i jednako će djelovati, bez obzira da li je pacijent u drugoj sobi ili na drugom kontinentu.

Neki ljudi kažu da im je teško vjerovati u terapiju bioenergijom jer ne vide energetsko polje i ne vide da se nešto mijenja izvana. A da li vjerujete u vjetar? Da li možete vidjeti vjetar? Ili vidite i osjećate samo posljedicu vjetra? To da li vjerujete ili ne vjerujete u vjetar ne utječe na to da li vjetar zaista puše. Isto je s bioenergijom. Bioenergija nije vidljiva oku, terapija bioenergijom popravlja energetsko polje koje nije vidljivo oku, ali osjetit ćete posljedice terapije. Za vrijeme terapije možete osjetiti toplinu ili hladnoću, kao što osjećate toplinu i hladnoću za vrijeme vjetrova na koži. Za vrijeme psihokineze možda će se Vaše tijelo pomaknuti bez vaše volje kao kad vas snažan vjetar gurne u stranu.
Kada nakon tretmana Bioterapije po metodi Zdenka Domančića® osjetite rezultate, a to je poboljšanje psihičkog i fizičkog stanja, nije bitno da li ste vidjeli bioenergiju ili samo neobične pokrete ruku terapeuta.
Kako i zašto je to moguće možete sami istraživati na stranicama www.zdenkodomancic.com ili u raznim člancima iz područja kvantne fizike.